Sve prave su ljubavi tuzne... ili nisu?
Usetao je u moj zivot, lagano. Cinilo mi se suvise lagano, spontano. Sve je izgledalo kao u bajci. Cak sam i zaboravila sve one neke stare boljke, i osobe iz proslosti koje su mi bile vazne. Pojavio se kao neko veoma vazan za buduca desavanja. Kao neko u koga sam polagala mnoge snove i nadanja. Kao neko ko me nece izneveriti...
Ispostavilo se da nam je zivot dao vremena tek toliko da se usne okrznu u prolazu. Putevi su nam se na kratko spojili, kao sudar Zvezda, i odbili se, svaki u svoju stranu... Ostala je zvezdana prasina, zlatna i fina, kao trag na usnama. Ukus poljupca, tako zeljenog, dugo cekanog...
Mozda jos nije nase vreme. Mozda smo morali da se sretnemo samo da bismo znali sta nas negde u buducnosti ceka. Mozda, da bismo umeli da se trazimo, i prepoznamo jednom. Mozda u ovom, mozda u nekom drugom zivotu...