Hej ti!
Odakle ti pravo da predjes granicu mojih snova?
Kako si uopste pomislio da je ulaz tu slobodan?
Znas li koliko sam smisljala lozinku, zapetljavala karaktere, kombinovala slova i brojke... I sve je to palo u vodu, jer boja tvog glasa je razbila i onu najkomplikovaniju sifru...
Jedan tvoj pogled, bio je dovoljan da srusi zid, koji dugo vec gradim oko srca. A nisam htela, nisam dala... Htela sam da se Taj neki, poseban, potrudi, pomuci, zasluzi... Htela sam... A nisam znala da ce tvoj osmeh sve te moje tvrdoglavosti da raspline...
I pitam te sad, da li je to pristojno, da li je lepo obojiti moju tisinu bojom tvojih ociju...?
I jos te pitam sta sad da radim? Kako da zivim sa sobom, i kako da strpljivo cekam zvuk tvog kljuca, u vratima svog zivota, kad znas da sam nestrpljiva, i da zelim sve sad i ovde i odmah... ? I kako da prezivim ako odlucis da nikad ne iskoristis taj kljuc...?
Kako si uopste pomislio da je ulaz tu slobodan?
Znas li koliko sam smisljala lozinku, zapetljavala karaktere, kombinovala slova i brojke... I sve je to palo u vodu, jer boja tvog glasa je razbila i onu najkomplikovaniju sifru...
Jedan tvoj pogled, bio je dovoljan da srusi zid, koji dugo vec gradim oko srca. A nisam htela, nisam dala... Htela sam da se Taj neki, poseban, potrudi, pomuci, zasluzi... Htela sam... A nisam znala da ce tvoj osmeh sve te moje tvrdoglavosti da raspline...
I pitam te sad, da li je to pristojno, da li je lepo obojiti moju tisinu bojom tvojih ociju...?
I jos te pitam sta sad da radim? Kako da zivim sa sobom, i kako da strpljivo cekam zvuk tvog kljuca, u vratima svog zivota, kad znas da sam nestrpljiva, i da zelim sve sad i ovde i odmah... ? I kako da prezivim ako odlucis da nikad ne iskoristis taj kljuc...?
2 Komentari |
0 Trekbekovi