I najgore stvari koje nam se dese u zivotu, ne moraju nuzno da budu lose. Ono sto nam u datom trenutku tako izgleda, nije uvek bas tako. Zamislite zivot kao jednu veliku slagalicu, sa milion delova. Kad gledate deo po deo, videcete, bele, zute, zelene, sarene, lepo boje, ali videcete i tamne, teget, braon, crne. Kad se sloze i kad se odmaknete, videcete jednu lepu, prelepu sliku. Tako je i u zivotu, neki dani su lepi,neki manje lepi, neki suncani, neki tmurni, ali na kraju svi zajedno sklopljeni daju jednu predivnu sliku, jedan savrsen zivot. 5 godina zivota sam provela, u jednom malicioznoj zajednici, sa osobom koja me je svakodnevno maltretirala i fizicki i psihicki. Posle 5 godina otisla sam. Cesto sam umela da kazem da mi je pocetak zivota sa tom osobom kardinalna greska. Nisam mogla da oprostim. Bila sam u fazonu: ne mogu da oprostim i ne mogu da zaboravim...Bila sam zarobljena u sopstvenom umu.
Sve je pocelo recenicom: "Kad nekog mrzis to je kao da si popio otrov i cekas da druga osoba umre." Hm. Malo sam razmislila o tome, a onda sam procitala pricu koja mi je otvorila oci. Tada je moj zivot lansiran u neku lepu paralelnu realnost, i pocela sam da ga zivim. Ovo je ta prica.
"Razgovaraju male duše na nebu s Bogom. Kaže jedna:
- BOŽE, ŠTA JE TO SVETLOST?
- DA TI OBJASNIM ŠTO JE SVETLOST MORAŠ UPOZNATI TAMU. A TOGA OVDE NEMA. Odgovori Bog
- A BOŽE, ŠTO JE HRABROST?
- DA TI OBJASNIM HRABROST MORAŠ UPOZNATI STRAH. NI TOGA NEMA TU. MI SMO ČISTA LJUBAV.
- A BOŽE, MOŽEŠ LI MI MOLIM TE OBJASNITI OPROST.
- DA TI OBJASNIM OPROST TREBAO BI TI NEKO UČINITI NEŠTO JAKO NAŽAO. A
TOGA NEMA TU. VI STE ČISTE DUŠE U LJUBAVI. NEMOGUĆE JE DA NE SLUŽITE
JEDNA DRUGOJ.
- ALI BOŽE MOLIM TE, JA SAM ČULA DA JE TO
NAJUZVIŠENIJI OSEĆAJ KOJI POSTOJI. ŽELIM TO DIVNO ISKUSTVO OPROSTA. TO
ISPUNJAVA DUŠU POSEBNIM SJAJEM.
- U REDU, ALI ZA TO ISKUSTVO MORAŠ IĆI NA ZEMLJU. I NEKO TI MORA UČINITI NEŠTO JAKO RUŽNO A TO NEĆE NI JEDNA DUŠA HTETI.
- EVO JA ĆU! VIKNE DRUGA MALA DUŠA.JA ĆU POMOĆI.IĆI S TOBOM NA ZEMLJU I
JEDNOG TI DANA UČINITI NEŠTO JAKO NAŽAO DA SE TI MOŽEŠ ISPUNITI VEČNIM
SJAJEM OPROSTA.
ALI SAMO TE JEDNO MOLIM...
NEMOJ NIKADA ZABORAVITI ZAŠTO SAM TO URADIO..."
Biti hrabar ne znaci ne bojati se, nego uraditi nesto uprkos strahu!
16.04.2008. Dan je bio smrljav, ali nisam slutila da ce noc biti najgora u mom zivotu. Noc u kom su kosmari oziveli. Noc kad sam uzas osecala u svakoj svojoj pori, u svakoj cestici vazduha.Jedna od onih kad nema ni mesecine, i kad je mrkli mrak. Noc kad sam bila najbliza smrti. I noc koja je prethodila najvaznijem danu u mom zivotu. Svitanje sam docekala spremnija nego ikad. Suncu sam se taj dan posebno obradovala. To je bio dan, kada nista nisam imala da izgubim i sve, bas sve sto se desi, cist je bonus. Kockice koje su se sklopile, dale su mi vetar u ledja i dokaz da sam na dobrom putu. Toga dana, 17.04.2008. bila sam hrabija nego ikad, jer nista drugo nije bila opcija. Tog dana, napustila sam nasilnika. Odlucila sam da vise necu da budem zrtva. Umrla je tada jedna krhka devojka, emotivna i ranjiva, koja samo zeli da je neko voli. Umrla je, nema je, a iz njenog "pepela" izdigla se jedna nova, naizgled slicna, ali posve drugacija, jaka, snazna, hrabra, osoba koja tada mozda nije znala sta hoce, ali je sa sigurnoscu znala sta nece.
Godinu dana ranije, poceo je moj put budjenja. Godinu dana mi je trebalo da, skupim snagu, hrabrost, samopouzdanje. Nije mi to trebalo da bih otisla, vec da bih se suocila sa svim onim sto ide posle. Nasilnik nije tek tako prihvatio to sto sam otisla, pokusavao da sprovede svoje nasilnistvo i dalje. Tada sam mogla da se suocim sa tim. I uspela sam...
Eto, 10 godina je proslo, ja i dalje slavim dan kada sam ponovo rodjena, dan kad je uistinu zapoceo ostatak mog zivota, cije kormilo cvrsto drzim u svojim rukama.
Danas, znam da je moralo tako, i znam da je vredelo. Danas, znam koliko sam naucila, o sebi, o drugima, o zivotu. Danas, smatram da je, 5 godina koje sam provela sa nasilnikom, ustvari lekcija, i zahvalna sam na njoj. Zahvalna sam mu sto me je naucio da volim,cenim, i postujem sebe, i sto mi je pokazao sta ljubav nije, da bih znala ubuduce sta jeste.
Moja prica, moj zivot je moja poruka svetu. Moja poruka svima koji dozivljavaju neku vrstu nasilja, da ima izlaza, ima nade, samo ako ima volje i zelje.
Zivot nije ono sto se desava nego kako mi raeagujemo na ono sto se desava. Na ovu zemlju smo dosli da bismo iskusili materijalnu stranu realnosti, i da bismo osvestili da smo sami kreatori iste. Cuveni film Tajna, kao i recenica "Bice ti po veri tvojoj", upravo o tome govore.
Dok sam testirala ovo, primenjujuci u svakodnevnom zivotu, dobijala sam neverovatne potvrde funkcionisanja.
Banka, u kojoj se uvek, bez izuzetka, cekalo bar sat vremena, bila je prazna kad sam usla u nju. Bila sam prva na salteru. A pre kretanja u banku sam rekla sebi, drugima, univerzumu, da nema guzve i da cu brzo zavrsiti. Nisam ni jednog trena posumnjala. Kad sam pocela da pricam tu pricu, "novu pricu", kako ja nigde ne cekam u redu, nema guzve i uvek brzo zavrsim, vrata su se otvarala i dobijala sam sve vise potvrda da je tako.
Danas se vrlo slicna situacija desila. Usla sam u instituciju u koju ljudi dodju ujutru u 7 i ako imaju srece izadju pre podneva. Ja sam stigla u pola 10, da dobijem informaciju, i zavrsila sam sve, bukvalno za 10 minuta. Naravno da sam krenula tamo sa Verom da cu sve zavrsiti odmah, i stici na sledecu obavezu sa liste. Univerzum, zakon privlacenja,i moja vera, doveli su me do toga da apsolutno znam da sam sama kreator svoje realnosti, i da mogu da kreiram svoj zivot u onom pravcu, u kom zelim da idem.
No, nije sve samo u tome. Ima jos saznanja, i stvari koje je bitno shvatiti i prihvatiti, da bismo zaista mogli da budemo kreatori i da uzivamo u tome.