Dan Cetvrti
Mislila sam da ce mi biti frka, mnogo vise nego sto zaista jeste. Jos sest dana, ili sedam....
Prezivljavam nekako, navikavam se na tvoje fizicko odsustvo, potiskujem ceznju... Nisi se javio, ja cekam, mozda ces se setiti, mozda i ne.... Ne mogu tu nista da promenim, osim da ti saljem ogromne kolicine ljubavi.
Vise se i ne pitam gde si sad, s kim si, sta radis.... Bojala sam se da cu prestati da te volim, ali sam shvatila da se moja ljubav samo povecala, i to mnogo.... Volim te cisto, i iskreno, i ako ti zelis da se ne javis prihvatam... To je tvoja zelja, volja, odluka... ko ce ga znati.
A ja sam i dalje ovde, gde sam bila kada si otisao, jos osecam na usnama onaj poljubac, kad smo se oprastali, jos osecam tvoj dodir na struku...
I bicu tu i kad se vratis, bicu tu zauvek, srce moje....