prodje godina...
Prosle godine , na danasnji dan, doselili smo se u grad. Novi pocetak , pun radosti, iscekivanja... S jedne strane sreca, s druge strane tuga, jer tamo, odakle smo otisli, ostala je jedna ljubav, jedne zelene oci, zeleno... sve zeleno...
I Garavi Sokak sad peva:
Ponekad, kad nemas
nista pametnije
ti mi dodjes u secanje
i vrata razvalis
Ponekad, kao stena
od kamena
pustim plimu da pobedi
i da me s tobom povredi
Ponekad, i nikad vise
setim se, al' vreme brise
sve sto je bilo izmedju nas
Ponekad, samo kroz snove
dosetas u dane nove
podsetis da jedini si spas
Konobar, donesi
cugu za ovaj sto
proveri lager pica mog
nocas cu da se napijem
Konobar, donesi
uvek case dve
jer tako mnogo lakse ce
tuga noge da dobije
Ponekad, i nikad vise
setim se, al' vreme brise
sve sto je bilo izmedju nas
Ponekad, samo kroz snove
dostas u dane nove
i podsetis da jedini si spas
Ponekad, kada se
za sobom okrenem
lavina suza se pokrene
zbog svega i zbog svih
Ponekad, i Dunav se zaustavi
neslana sala sudbine
cini se da smo bili mi...
Puno toga se desilo za ovih godinu dana, nova ljubav, nov zivot, sve sam to zelela, i srecna sam, ne zalim se... Al' ponekad pomislim sta bi bilo da je bilo..... Ponekad u sebi, dozvolim da ispliva ona velika ljubav prema njemu, koja se nikad nece ugasiti... Ponekad... I kako bi bilo da je on otac mog sina... Hm...
Život nam nekog odnosi, nekog donosi... neko zauvek ostaje u prijatnom sećanju, a neko je pored nas.
Autor AnaM — 27 Sep 2010, 13:26
Sudbina mora malo da zapetljava nase zivote. Tako jednostavno mora
Autor mazanjegova — 27 Sep 2010, 16:31
Neka pitanja zauvjek ostaju neodgovorena , valjda da bi se preispitivali, poredili. Valjda tako biva.
pozdrav
Autor mandrak72 — 27 Sep 2010, 19:21
Ima jedan citat koji kaze:
"Sta ako decko koji te de drzi za ruku nije isti onaj koji ti dodiruje srce?"
Tvoji postovi nose neku nostalgiju, koja me uvek rastuzi.
Pozdrav!
Autor behappy — 27 Sep 2010, 21:13