Godisnjica
Danas bi bila druga... Godisnjica tog poljupca, filmskog. Toliko zeljenog...
Citala sam sinoc neke svoje svescice, nesto nalik na dnevnik. Setila sam se nekih ljudi, nekih ljubavi, tihih ceznji, i vrelih strasti...
I sve je to pre Njega! Kao da se moj zivot sad deli na onaj pre njega i ovaj posle njega. A posle njega se desio samo moj sin!
I ne umem da nastavim, imam takav osecaj, kao da sam u nekom lavirintu i uporno izlazim na stranu gde se proslost vidi u daljini... A strana buducnosti mi uporno bezi. Zivim u sadasnjosti, vise nego ikada. Ne razmisljam, ne mastam, ne pravim planove. Svaki dan mi prodje, prozivim ga. Svaki pokret, osmeh, novi zvuk, novi ukus na koji se Dusa mala namrsti, ili ne.
Tek ponekad se setim, kad cela kuca utihne, i svi zaspu. Kad legnem, i osluskujem disanje, i pogledam Nikolu kako spava snom pravednika... Pomislim na sebe, na nas, na sve. Pomislim kako bi bilo da me njegov tata nije toliko razocarao i povredio. Da je sad tu , sa nama. Ili da je njegov tata ipak neko drugi... Da je njegov tata On... Toliko sam zelela da podelim zivot sa njim, prvi put u zivotu zelela da budem samo njegova do kraja. Samo sa njim mogla da zamislim da imam decu...
Drma me 29. maj, i secanja... Procice i to, docice i jun... Onda cu se setiti Zelenog sveta, naseg... onda... onda ce i to proci... A ja cu i dalje biti na istom mestu kao i sada, sa svojom srecicom, i uzivacu u svakom danu sa njim... A uspomene su sastavni deo...