Oci
Progone me...
Progone me preko dana i kroz noc.
Kao zla kob ili Boziji blagoslov.
Plave, siroke kao nebo i doboke kao more.
Osecam pogled na sebi, u svakom trenutku, pri svakom koraku...
Kidaju mi utrobu, bude mi zelju za lutanjem, za osecanjima, zelju za strascu...
Ogledam se u njima, vidim lica nasih nerodjenih kceri,
i strah me je....
Strah od zivota, od tog cudnog ludila u koje smo zapali.
Strah da se predam, a moja dusa se vec predala....
Praiskonski zov u meni, vuce me ka njima...
I ja nemam snage da se opirem , da se borim, prepustam se....
A oci me i dalje posmatraju. Sjaj u njima da l' je ljubav ili kristali leda, nije ni vazno, postaje vazna samo zelja da uronim u njih... Da postanemo jedno...
12 Komentari |
0 Trekbekovi
Prokletstvo kao Blagoslov, strah kao sreća,
ludilo kao pamet, led kao vatra...
i večito lutanje, do svog krajneg cilja...nazire se...
Autor beliocnjak — 27 Sep 2011, 22:00
Poslednje lutanje... krajnji cilj i smiraj duse uljuljkane u talase okeana....u te oci...
Autor suncica — 27 Sep 2011, 22:03
Tvoje oci, progone me, tvoje oci...
Autor ancisal — 27 Sep 2011, 22:40
Oci su ogledalo duse, a ja se pitam kakva je to tama u tebi koja me vuce svaki put kad zatvorim svoje prozore u dusu.
Odlicne reci gore :)
Autor parnas — 28 Sep 2011, 00:08
Neka budu Blagoslov!
Autor sanjarenja56 — 28 Sep 2011, 08:20
Nešto lepo na vidiku?
Autor biljanak — 28 Sep 2011, 12:13
Ancisal, progone me, ili ja progonim njih, ali postajemo jedno...
Autor suncica — 28 Sep 2011, 14:51
Parnas, hvala, razumemo se :)
Autor suncica — 28 Sep 2011, 14:51
Sanjarenja, neka budu!
Autor suncica — 28 Sep 2011, 14:52
Biljanak... :)))))
Autor suncica — 28 Sep 2011, 14:52
Благи осмех на напаћеном лицу.
Речи лепе, лепе се за душу као капи росе. Срећно.
Autor lloreta — 28 Sep 2011, 18:16
Zbog straha propustimo važne prilike u životu. Zato bismo se trebali opustiti i prepustiti jer, kako kažu, bolje se kajati zbog onog što smo učinili nego zbog onog što nismo
Autor lonacipoklopac — 29 Sep 2011, 21:27