"... oprosti velika reko, al' ja sam morao preko..."
Opet sreca :), ili se samo pravim da necu... Kao nije mi stalo... Sta ti bi, srce moje, da mi posaljes poruku za dobro jutro.... A pre samo mesec dana sam plakala kad mi je ne posaljes ... Sad me prosto iznenadi : "Jutro , debela, ustajanje... :))) " Ali se cak nisam ni nasmejala, samo sam pomislila, joooooooooj kako sam umorna, i kako me boli koleno.... Kokoska, od celog Novog Naselja, ja sam nasla jednu jedinu rupu, u stala u nju, i udarila koleno............
Morala sam samu sebe da prevazidjem, da sagorim u sopstvenoj vatri... Ali sad razmisljam jeli bilo vredno. Gledala sam te dok smo sedeli u kaficu. Pokusavala da nadjem ono sto me je cinilo tako srecnom, i ponosnom sto sam pored tebe.... Pokusavam da procitam na tvome licu... I pitam se sta mi je? Jesam li prestala da te volim, ili sam tek pocela da te volim?
Onda mi razbijes iluzuje, ponasas se kao na samom pocetku, dok nisam spustila gard. Divan si, i ja ne mogu da razlucim sta je zapravo, sta je istina... Kakav si zaista, sta zelis, sta hoces..... Igramo se toplo ,hladno, a znas koliko mi je , posle svega u zivotu , potrebna izvesnost, da znam....
I, dobro, ponovo sam podigla gard, vratila samopouzdanje, i sad cekam... Da dodjes, da budes tu nekoliko dana, pa cemo vec videti dalji razvoj situacije.
Uspela sam da preplivam onaj veliki i duboki Dunav u sebi, ali jos uvek nisam izasla na obalu, ne mogu bez tebe...
" Dolazim, sto dukata donosim, i kasmirsku maramu, cudesnih boja... Dolazim da te opet zaprosim, dok te drugom ne daju, ljubavi moja..............."