teci teci Dunave...
Planirala sam sutra da idem u moj Srem, radovala se tome, dragim ljudima koje cu tamo sresti... Kad ono, Bog je izgleda imao drugacije planove... Ko zna zasto je potrebno da ostanem ovde... A prinudjena sam, jer ovako prehladjena nema sanse da idem bilo gde... Nije me odavno sastavilo ovako, da ne mogu ni da jedem, tek po koju plazmu sa malo caja, i to je sve, sinusi, grlo, stomak... Bicu ja kao nova za par dana, znam, nego me sad kopka sta to treba da se desi....
On radi, na putu je do nedelje. I onda ce biti kuci do petka verovatno, a onda opet ide da radi. I taman nece biti tu sledeceg vikenda, kada se mi selimo. Mislim da bi mi bilo mnogo teze da ga vidim tada kad budem odlazila... A u toku sledece nedelje, potrudicu se jedan dan da ga uhvatim, i da malo porazgovaramo, da mu kazem sta mislim, sta osecam, mozda.... Da mu kazem sta mu misle pojedini ljudi koji se prave da su mu prijatelji... Zbog istih smo se , jednim delom, i mi razisli...Imam potrebu da budem sa njim jos malo, jer kad odem, pitanje je da li cemo se ikada vise sresti... Cudni su putevi Gospodnji....
I Garavi Sokak peva : "ta tvoja oka dva, dva mala badema, sto mi ih posla Bog protiv vradzbina..."
"Teci teci Dunave, al' ne pricaj nikome " Jer ti si svedok nase ljubavi, i ti znas koliko smo se voleli tu na tvojim obalama..... " I neka odu beli brodovi, ti nemoj mahati, i neka odu beli brodovi, ti MOJ ostani..."