danas se osecam bolje :)))))
Hvala vam drugari blogeri :))) Blog sam pocela da pisem u nedostatku nekoga kome bih mogla da ispricam svoje misli, i svoja osecanja.... Ovde sam nasla sve vas koji citate ove moje redove, i poneke koji ih komentarisu. Na tome sam posebno zahvalna, jer me jedan komentar zaista trgao iz onoga u sta sam pocela da zapadam.... Moja prica je pocela da lici na spansku seriju, sapunicu, sa mnogo zapleta, i raspleta... Taman nesto krene lepo, dodje neki(a) zloca i sve pokvari :))))
I tako je ova ljubav i izgledala od samog pocetka, sve je licilo na bajku, na san, na pricu... Na sve ono sto nije bas realno. Onda se zapitam kako sam ja kao surovi realista, kao zakleta skorpija koja uvek drzi sve konce u svojim rukama, dozvolila sebi tako nesto.... Eto, mozda sam samo trebala jednom u zivotu da osetim kako izgleda ljubav iz bajke.... Tamo uvek pobedi dobro, i pobedi ta ljubav... Ovaj put ce da pobedi zivot, ili sudbina... Jedno lepo iskustvo, i jos jedan maleni oziljak na mom srcu.... Nova iskrica u mom oku...
Idemo dalje, u grad, u nove pobede, u nove ljubavi.... Jesen je vreme za romantiku...
Setala sam se sa Dekijem danas po gradu, dao mi je vitamine da sto pre ozdravim, pokazao mi je da mogu da se smejem suncu, pticama, vetru, guzvi u gradu... I da sve to ne mora da podseca na Njega... Iako je prisutan u mom srcu, i mojoj glavi...
I oprostite ako mi opet dodje zuta minuta, i pocnem da patetisem... Ova sapunica mora da ima i kraj...