Sve vide oci sudbine...
Malopre sam saznala jednu vest koja me je malo, hajde da kazem sokirala.
Nisam sigurna kakva su mi se osecanja javila u tom momentu, ali sad, par minuta kasnije mi se place...
Vest je lepa, uvek se radujem kad cujem tako nesto. Rodice se jedna beba. Ta beba ce biti bata ili seka mojoj dusi.
Tetkica, sestra od Nikolinog oca, je trudna, malo, tek je saznala. Prvo sam pomislila i pozelela od srca da bude srecna. I zaista joj zelim sve dobro i da joj bude lako i lepo.
Nadam se da ce tek sad razumeti neke stvari, osetiti kako sam se ja osecala, ili nece. Ona uz sebe ima coveka koji je nece nikada ostaviti, koji je divan, zaista dobar covek. On ce biti uz nju tokom cele trudnoce, nece joj nikada nista ruzno reci, nece je povrediti niti razocarati. Bice uz nju i kad se beba rodi, presvlacice je, kupati, ljuljati, hraniti... I njena beba nece biti nepozeljna kao moja. Zabolelo me je. Sigurno ce njena mama biti srecna, volece unuce, vidjace ga...
A moja dusa mala stalno vice Baba. Dusa mi se kida, koju babu doziva, onu koja je sad na nebu, ili onu koja nece da zna za njega.
I vec vidim situaciju, svi ce je stavljati na pijedestal, brinuce o njoj, kao da je ne daj Boze, bolesna. Ugadjace joj, maziti je i paziti je... I treba... A ja sam jedini put kad sam rekla da mi je zlo u pocetku trudnoce, dobila grdnju, i pretnju da nikad vise to ne kazem i da ne smaram...
I pitam se sto me je uopste to sad pogodilo. Ali tako kuca srce majke, svesna da ce im to dete biti najvaznije na svetu, a moj sin, koji im je isto sto ce im biti ta beba, kao da ne postoji. Eto, jednostavno me boli...
Ne bojim se ja za Nikolicu ... Sa takvom majkom, ljubavi mu nikada neće zafaliti ! Pored toga, naučiće kakvi su ljudi i kako da bira koga će da pusti u svoj život i srce ... Pozdrav :)
Autor mimche — 11 Avg 2011, 09:41
Bog im je dao da imaju dete, posle koliko vremena cekanja...? Svakom po zasluzi. Ne znam cime si ti zasluzila da budes odbacena, ali se ne radujem njihovoj sreci... Samo i jednostavno: ne mogu to. Kad se opanak popapuci, dobije se...to sto se dobije...
Autor ancisal — 11 Avg 2011, 10:27
Mimce, nece mu faliti ni ljubavi ni bilo cega... mene boli nepravda, eto boli me, i to je jace od mene...
Autor suncica — 11 Avg 2011, 11:02
ancisal, kaze moj naslov: sve vide oci sudbine...
Autor suncica — 11 Avg 2011, 11:03
Da, razumem ... Znam kako je kad ste jednostavno ljuti na svet zbog te nepravde ... Ali ja volim da verujem da te na koje pada kiša, a koji zaslužuju Sunce čeka nešto prelepo ...
Autor mimche — 11 Avg 2011, 11:21
Kada sam se ja rodila, moj stric je ostao bez još jedne kuće, koju mu je moj deda prepisao, jer mama navodno nije mogla da rodi. Tu je posejana zla krv. Selog života. I sad nakon decenija, njihova kuća je prazna, na sve strane su otišli ili poumirali, ništa od kuća. Svakog boli svoje, ali dobar pocetak ne znači i dobar nastavak i kraj. Ne bojte se vi za svoje dete. Slutim da će mu biti bolje nego ovom drugom, nek je živo i zdravo.
Autor biljanak — 11 Avg 2011, 14:10
Mimcem lepo receno, i ja se nadam, i verujem da sam u ovom zivotu zasluzila...
Autor suncica — 11 Avg 2011, 22:23
Biljanak, hvala na lepim "slutnjama" :)
Autor suncica — 11 Avg 2011, 22:24
Ako je za utehu onda samo jedno, kazu: ( a dugo mi je bilo zalepljeno na zidu da ga vidim cim oci otvorim)"Teskoce od nas stvaraju ljude!"
Pih, utehe...Al' davljenik se i...tralala...
Pozdrav.
Autor merkur — 11 Avg 2011, 22:52