oprosti mi moja rano rana....
Da li sam ja to prestala da te volim srce moje? Ili se jos uvek samo pravim.... Sama sam sebi daleka, ne mogu da cujem svoje misli, ne mogu da uspostavim kontakt sa svojom dusom.
Kad ce vec jednom taj Mars da izadje iz blizanaca, ne mogu sebe vise da podnesem tako povrsnu, i tako neodlucnu, i tako rastrzanu na sto strana.... Ne razumem vise nista, ni tvoju reakciju, ni moju reakciju... Sad si tako divan, i dobar, i reklo bi se kao volis me.... A ja stojim kao santa leda i razmisljam sta ti se desava.... sad odjednom.... da li si shvatio sta zelis, ili me samo zezas, ili .... sad ja ne znam sta hocu.... Kad sam bila potpuno sama, nije bilo nikoga ko ce da mi posalje makar porukicu, a sad odjednom toliko njih, svi me zovu, svi su pazljivi, svi su tu za mene, i Ti... Boli me pomisao da nismo zajedno, kida mi dusu, a uopste nemam osecaj da jesmo zajedno.
Ipak jedva cekam da te zagrlim... I da ti kazem sta sve osecam, i kako sam se osecala u proteklom periodu. Zelim da ti kazem koliko mi smeta ta igrica toplo - hladno, i koliko mi treba da znam na cemu smo... Koliko mi treba sigurnost...
"...al' malo sta jos ume da ubije nezno, da ni ne primetis, kao rani mraz..."
P.S. Srce moje, ne daj ove noci da mraz ubije i ono sto je ostalo od moje preogromne ljubavi, vrati stari sjaj u moje oci....
taj mars u blizancima...prati me od dana kad sam rodjena..i tacno znam kako ne volim tu igricu toplo hladno i kako i meni treba ta sigururnost...prelep tekst..
Autor vilabezkrila — 10 Avg 2009, 15:59
..neka vrati sjaj u tvoje oči...
Autor sanjarenja56 — 10 Avg 2009, 17:10
Sve to prodje, treba samo izdržati. Pozdrav
Autor poluuspavanka — 10 Avg 2009, 20:19